Luč
Luč je smješten na sjeverozapadu Baranje na samoj granici s Republikom Mađarskom. Luč je selo s 442 stanovnika, omeđeno manjim rječicama koje mještani zovu mala i velika Karašica, smješteno sjeverozapadno od samog glavnog mjesta općine Petlovac.
Naselje Luč nalazilo se na području kroz koje je “u stara vremena” tekla rijeka Karašica, pa se je između Bolmana i Jagodnjaka ulijevala u Dravu. Rijeka Karašica je vremenom promijenila svoj tok, pa je nastavila teći pravcem istoka prema Dunavu.
Mjesto je bilo naseljeno i za osmanske vladavine. Dugo godina je trag toga razdoblja bio i vidan, kroz ostatke turskog kupatila.
Na lokalitetu kraj Gradca nekoć je bila stara crkvica, 1687. godine uništili su je prigodom poraza u bitci kod obližnjeg Nađharšanja u kolovozu.
Negdje tijekom XVIII. stoljeća među inima živio je i neki trgovac koji je uz okolne voćnjake razasute u blizini, svake godine slavio sajam na dan sv. Magdalene.
Bile su i velike poplave koje su nanosile goleme štete puku. S početka XIX. stoljeća uređen je vodotok Karašice, a u Luču je tada živjelo čak 1200 osoba koji su se bavili poljodjelstvom.
Na novoizgrađenom Karašičkom kanalu nalazio se i veliki mlin i vlastelinska krečana je bila tik uz selo.
Pučko školstvo vuče korijene iz XVIII. stoljeća, a sve se to događalo prije 1738.g. a 1782. godine učitelj je djeci predavao u školskoj-učiteljskoj kući.
Luč, staro je mjesto i župa koje vatikanski arhiv spominje 1333. godine.
U središtu mjesta nalazi se Crkva svete Marije Magdalene koja je najstarija je u Baranji. Građena je u tri faze, a prvi dio izgrađen je početkom prošlog tisućljeća i pouzdano se zna da je riječ o kasno romaničkom zdanju.
Crkva je nastala u srednjem vijeku na cesti koja je povezivala Osijek s Pečuhom. Orijentirana je pročeljem prema istoku, a svetištem prema zapadu. Lađa je pravokutnog izduženog tlocrta sa zaobljenim svetištem i prigrađenim sakristijama, pravokutnog oblika. U crkvu se ulazi kroz zvonik koji je ugrađen u pročelje crkve. Na sjevernoj strani zvonik je rastvoren kasnoromaničkim prozorskim otvorom. Crkva je vremenom više puta popravljana što je umnogome izmijenilo njen prvobitni izgled. U 19. stoljeću radikalno je adaptirana, kada je i zvonik dobio klasicistički završetak.
Crkva ima veliko značenje među sakralnim građevinama na prostoru Baranje. Predaja kaže kako je crkva iz turskog vremena kad je bila vojni objekt u svrsi turskog skladišta, a oko nje nalazilo se tursko groblje. Međutim, analiziranjem temelja crkve u Luču utvrđeni su elementi koji ju svrstavaju u kategoriju ranosrednjovjekovnih građevina. Rješenjem iz 1976. god. crkva je zaštićena kao spomenik kulture te je 2004. upisana u registar nepokretnih spomenika kulture RH.
Župa je utemeljena 1722. godine.
Poslije odlaska Turaka stanovnici se nisu naselili na starome mjestu, već južno uz župnu crkvu, koja je prije bila udaljena pola sata hoda.
Navodno je za vrijeme Turaka selo brojilo i preko 3000 stanovnika.
Župni stan na novoj lokaciji sagrađen je 1770,g. i u njemu i danas prebiva župnik.
Prvi župnik o kojem se zna više podataka je Pavao Liepi, rođen u Dubrovniku 1665.g., a u Luč za župnika dolazi 1712.g.
Često se na oranicama, na jugozapadnom kraju sela moglo iskopati sa dubine od 50 centimetara opeka, šesterokutnih, velikih opeka, topovskih kugli.
Središte starog sela, nalazi se na oranicama Henje, dok je moguće da se samo groblje, nalazi na kraju Mačkara bliže Petlovcu. Nedavno, prilikom iskapanja temelja jedne kuće, našao se mogući dokaz o tome.
