Petarda, kako ju nazivaju Petarci i ostali Baranjci, ima 525 stanovnika, premda ih je krajem 19. i početkom 20. stoljeća bilo 1.000.

Podatkom iz 1349.godine što se vezuje za pogranične zone južne Ugarske, vidljivo je da je Peterd susjedno selo sa Beremendom. Kod sličnih carskih diploma i privilegija iz ranijih razdoblja bilo je teško zapravo točno odrediti jedno ili drugo mjesto, a i temeljem sličnosti u samom nazivu mjesta. No, ono što zasigurno može biti pouzdano je njen slavenski izvornik,a uostalom danas je mjesto pripojeno Hrvatskoj i službeno rabi naziv Baranjsko Petrovo Selo.

Prvi poznati izvornik bilježi iz 1299.godine. Upravo tada je u nekom sudskom sporu bio pozvan PeterdiBalint sa svojim rođacima.  Vjerovatno se cijelo razdoblje srednjovjekovlja mjenjalo u stalnim izmjenama vladara, pa tako i posjeda, kada je riječ o današnjoj modernoj Petardi.

Podrijetlo imena Baranjskog Petrovog Sela nije nigdje zapisano, a po pričanju ljudi dobilo je ime po nekom Petru, mještaninu, a kako je bilo više sela s tim imenom, imenu je dodana mjesna oznaka prema regiji u kojoj se nalazi. Baranjsko Petrovo Selo u svojoj je povijesti dijelilo sudbinu Baranje. 1903. godine u središtu mjesta napravljena je Crkva posvećena mučeniku Sv. Lovri, koji je i danas titular crkve i slavi se 10. kolovoza. U crkvi se nalaze orgulje koje je izgradio JosefAngster 1903. godine. 2016. godine u crkvi su postavljene obnovljene postaje križnoga puta koje su uništene tijekom Domovinskog rata.

PETRAČKE BUŠE

Stoljetni običaj búša ili fašangi kod baranjskih se Šokaca održao od vremena Turaka. Baranjci povezuju pokladne običaje sa sjećanjem na istjerivanjem Turaka iz Mohača. Buše se prema svome izgledu dijele na strašne i lipe buše. Petaračke buše započinju Malim bušama koje se održavaju tjedan dana prije velikih. Male búše oponašaju velike. Velike buše traju tri dana – pokladna nedjelja, ponedjeljak i utorak. Započinju lipim i završavaju strašnim bušama.

PUČKE PJEVAČICE ŽUPNE CRKVE SV. LOVRE

Pučke pjevačice župne crkve sv. Lovre organizirano djeluju od 2002. godine. Samostalno i uz pomoć starijih pjevačica (kazivačica) kontinuirano obnavljaju stare crkvene pučke napjeve. Izdale su CD „Marijo, o mili glas – marijanski napjevi iz Baranje“. Vrijednost ovog nosača zvuka utoliko je veća jer se crkveno pučko pjevanje s područja Baranje nalazi od 2011. godine na listi Ministarstva kulture kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.

VODICA – KAPELICA MARIJE DIVICE POMOĆNICE

Prema legendi, dok su žene kopale na rudini zvanoj brig, jedna od njih je zamahnula i ispod motike pojavila se tekućina slična krvi. Nakon toga ta je žena oboljela, a kad je ozdravila zavjetovala se da će na tom mjestu iskopati bunar. Poslije je bunar iskopan i na tom mjestu je sagrađena kapelica koja je krajem 19. stoljeća postala mjesto velikog hodočašća stanovnika okolnih mjesta te sve do Pečuha i Subotice. O veličini tih hodočašća govori podatak da je veći dio novca za izgradnju crkve u selu prikupljen od milodara hodočasnika. Nakon Drugoga svjetskog rata bila su zabranjena okupljanja na Vodici i hodočašća, a kapelicu koriste samo mještani na velike Marijanske blagdane. U Domovinskom ratu kapelica je uništena, a Marijin kip je spašen i poslije vraćen u obnovljenu kapelicu.