Grad i okolno područje već u antici je bilo naseljeno područje koje potvrđuju i pronađeni arheološki nalazi iz rimskog doba. Madžarboj na osnovi starih spipa bio je zabilježeno pod imenima: „Bój”, „Bója”, Magyarbólya”. Ime Madžarboj najvjerojatnije potječe od mađarskog plemena „Bója”, ili „Bójta” o kome je pisao i kroničar Anonymus, notar kralja Bele III., za vrijeme osvajanja domivine (896.—898.), s plemenom Ete kod Dunaszekcsőa — prelazivši Dunav osvojio je s tim područjem zvanom Panonija. Ime Madžarboj prvi put susrećemo 1287. godine u jednom povelju onodobno se pojavljuje u obliku Boyad. Selo je dugo vrijeme bio u posjedu obitelji Bólyai zatim obitelji Kórógyi koja je financirala gradnju mjesnog franjevačkog samostana koji je djelovao dugo vremena. Prema arhivskim zapisima iz 1380. godine raspravjali su o posjedu između István Bóli i András Bóli. Na posjedu Bóli razvijalo se više naselja koje su nazvali na osnovi njihovih stanovnika nazvali su Madžarboju, Németbóly-Rácbóly. Ova naselja do dan danas su sačuvali svoja imena. Nekadašnje naselje prostiralo se između autoceste i potoka na poplavnom području potoka Kassa. U 15. stoljeću područje je bilo poznato o svojim vinima i po trgovini, ali taj procvat prekinula je turska okupacija. Nedaleko udaljeno od sela s ljeve strane ceste, šumovito područje i brdovito područje bivšeg posjeda narod i danas naziva „Türken Schanze” ili „Török sánc”.Dali Turci na tom području imali su svoju utvrdu ili groblje (ili na rimskom putu utvrdu) saznali bismo jedino iz iskapanja. Stari stanovnici Madarboja kao što to i Mađarski naziv naselja pokazuje bili su Mađari kao što je to zabilježio i prvi dušobrižnik Roykó, koji su za vrijem turskih ratova stradali. 30 km udaljeno od Madžarboja kod Mohača 29. kolovoza 1526. godine s tužnim ishodom u borbi palo je više tisuću mađarski vojnika za obranu domovine. U pečuškoj sveučilišnoj (biskupskoj) knjižari među knjigam o turskim porezima možemo izčitati da u Dezsőbólyu porez je plačao 1554. godine 18, 1571. godine 29 i 1583. godine 34 kuća. Mađarska više od 150 godina bila je pod Turskom opsjedom dok u bici kod Aršanja 12. kolovoza 1687. godine pobjedili bitkun ad Turcima i konačno su ih podtjerali iz države. Vojskovođe te pobjedničke bitke su bili: Eugen Savojskizbog pobjede nad Turcima od Mađarsko kralja darivao je Belje (1699. godine), te grof Gyula (i Vince) Weieráni koji je dobio posjed u Dardi (1700. godine). Tom posjedu je pripadao i Madžarboj. U okolici Madžarboja za vrijeme turskih ratova sljedeća naselja su uništena: Csipőtelek (pored Idamajora), Henye (pored Illocske), Fehérfalu, današnji Glibaric i na granici rácbólyskog željezničkog prijelaza, nadalje Keresztes, kod željezničkog raskrižja Vilanj-Mohač, Perecske, u blizini posjeda madžarbojske pustinje, gdje se nalazio i Franjevački samostan. Između 1755 i 1830. godine u selo su nastanili čvabski doseljenici iz županije Tolne. Oni su sagradili prvu školu i prvu crkvu sela. Naselje je dugo vremena bio središte evanđelista.
U Mađarskoj i na tom području podjednako od 31. listopada 1918. godine započelo je razdoblje teških muka. 7. studenog 1918. godine u Madđarboju proglašeno je izvanredno stanje. Nakon što je mađarska vojska raspuštena nije bilo nikog tko bio obranio granicu i neprijatelji sa svih strana napali su zemlju. U Madžarboj srpska vojska je ušla 18. studenog 1918. godine i okupiralo područje do Pečuh- Abaligeta na skoro 3 godine.
Kako bi kompenzirali švapsko većinsko stanovništvo na području 1939. i 1940. godine s područja istočne Mađarske iz Županije Szabolcs iz naselja Vaja naselili su se vajanski stanovnici, tako u prvoj polovicu 1900.-ih godina Madđarboj postao je multietničko selo. Ime Madđarboja postao je neodvojiv od sela Vaja, pošto prije izbijanja Drugog svjetskog rata mađarska vlada donio je odluku da 36 vajaski obitelji – pretežito reformatske vjeroispovijesti – preselili se na naselje. Ta odluka imala i više ciljeva: jedan od najvažnijih je bio da oni koji nemaju ili tek samo jako malo zemljoposjeda posjeduju u Szabolcsu na taj način dobiju veći zemljoposjed. Također je ima sličan socijalni i nacionalno gospodarski cilj, te društvene namjere da nastanjuje se baranjskoj područje, gdje onodobno bio je uobičajeno da obitelji imaju samo jedno dijete. Politički dio tih planova je bio da se smanjuje prekomjerni omjer njemačkog stanovništva kao i njihov politički utjecaj. Gdje još tijekom ljeta 1939. godine sbili su oranice ua studeni su već izgrađeni cijeli novi dijelovi naselja. Taj dio sela nazvali su po imenu guvernera Miklós Horthy koji je bio i glavni pokretač te inicijative – te još i dan danas nazivaju ga „Horthy-telep”. U nadolazećim godinama cijenu kuća državi su useljeni obitelji isplaćivali u gotovini i iz usjeva. Budući da većina useljenika je bio reformacijske vjeroispovijesti s njima je došao i dušobrižnik iz Vaje, Géza Bács. Nakon njihovog dolaska osnivali su i novu vjersku zajednicu u Madžarboju i uskoro su se odlučili i za izgradnju jedne crkve. Prastanovnici Madžarboja szabolcsane smatrali su „uljezima” i izrazili su prema njima svoju nesuglasnost. Sljedeće godine tijekom proljeća poplava te ponašanje stanovnika „Horthy-telep”a s njihovim aktivnostima i spašavanjem ljudskih života zbližio je stanovnike jedni drugima. Zbog poplave postale beskućnike vajski stanovnici primili su u svoje stanove i smatrali su ih kao dio svoje obitelji. Ova katastrofa donijela je radikalne promijene u narednim godinama i desetljećima između dva dijela naselja, kao i u životu obje zajednice. Zajedno su izgadili školu i podigli crkvu. Počelo je izgradnja i jedne nove zajednice.
Znamenitosti naselja
Evangelistička crkva
Evangelistička crkva: sagrađena je 1854. godine u romantičarskom stilu.Paralelno je se uzdužnom linijom ulice, ulaz je na sjevernoj strani. Najvrednije djelo je oltarna slika, slika Posljednje večere od slikara Viktora Madarász.
Reformirana crkva
Izgradnja je trajala jako dugo započela je 1943. i trajala je do 1993. godine. Sama zgrada relevantno je brzo sagrađena, no završetak radova – zbog nedostatka adekvatnih financijskih sredstva – reformatska vjerska zajednica nije mogla dugo vremena omogućiti. Desetljećima su proveli bogoslužja u crkvi da zidovi nisu bili ožbukani, dok članovi reformatske zajednice sjedili su na daskama koje su bila postavljeni na panjeve.
Stanje nakon demokratskih promjena, tijekom 1990.ih godina se promijenilo kada se pružila prilika za završavanje radova. Onda su obukani zidovi i izrađene klupe. 50 godina nakon postavljanja temeljnog kamenca, 1993. godine je posvetio reformatski biskup Lóránt Hegedűs. Zgrada po njihovim planovima trebao je imati dva tornja ali na kraju ipak samo jedan toranj je sagrađen. Propovijednik u najtežijim godinama diktature, početkom 50.-ih s vlastitim rukama je sagradio dušobrižnik Frajo Bajusz. Koji je kasnije izgubio svoju radnu poziciju i radio kao industrijski radnik, te je rehabilitirao kao profesor teologije u Budimpešti. Nažalost crkva nema svoje orgulje ali među kratkoročnim planovima je nabavka jednog zvona. U međuvremenu promijenio se i sastav vjerske zajednice, budući da pored vajarskih obitelji tu su se nastanili obitelji iz okolice Deberecina, i obitelji reformatske vjereispovijesti iz Felvidéka koje su silom bili potjerani. Trenutno mala ali oduševljena vjerska zajednica predstavlja jezgro naše crkve. Madžarboju pripada još sedam selo od kojih u nikojoj nema ni reformatske crkve ni kapelice: Lapandža, Iločac, Kislippó, Lippo, Bezedek, Ivándárda i Šarok.
Katolička crkva
Pored starog crkvenog zvonika jednu staru seosku kuću su preoblikovali još 1969. godine.
Srpska pravoslavna crkva
Crkva u lošem stanju sagrađena je 1813. i 1814. godine. Uzdužna os je okomita naspram liniju ulice, ulaz gleda prema zapadu
U naselju je rođen i mađarski glumac István Iglódi koji je dobio Kossuthovu nagradu (Madžarboj, 29. travnja 1944. godine – 3.prosinca 2009. Budimpešta). U mađarskim poznatim filmovima je igrao kao što su: Tizedes meg a többiek, a Bors, vagy a Koppányi Aga testamentuma, ali kao redatelj je postigao veće uspjehe za njegovo ime se veže i filmska režija romana pod naslovom Márai regény, kojemu je naslov filma bio Gyertyák csonkig égnek.