Kašad

Južno od Villanjske planine i 3 kilometara zapadno udaljeno od Beremenda, te 2 km udaljeno od granice Republike Mađarske nalazi se Kašad. Na nekadašnjem močvarnom području bilo je više potoka i ribnjaka, i samo selo bilo je opkoljeno vodom koje i danas ostavilo svoje tragove na seoskoj arhitekturi, te strukturi naselja.

Ime sela s manjim i većim preprekama možemo pratiti od 1294. godine. Prvi put možemo čitati o njoj u jednoj ispravi iz 1294. godine gdje se javlja u obliku Kassad. Ime mu dolazi od imena Kassad od sufiksa na osobno ime „Kosa” ili od slavenskog podrijetla posuđenice „Kaša”. Kaša u prazemlji među Slavenima predstavljao je važnu ulogu u prehrani. Ovo jelo je imao veliki značaj i u kasnijim stoljećima. Naselje je imalo i jednog plemenitog stanovnika s imenom Kása. U ispravi iz 1294. godine zabilježeno je pod imenom Kassad, dok u dodatnim poveljama Kassad, odnosno pod imenom Kasád, dok 1427. godine susrećemo pod nazivom Kyskasad.

Najraniji podaci o selu potječu iz turskog doba. Postoje podaci koje ukazuju na to da tijekom turske okupacije selo je potpuno napušteno. Prema nekim sjećanjima vjeruju da područje je razarao Nikola Zrinjski nakon spaljena Osječkog mosta. Neki lokalni patrioti tvrde da Turci iz Šikloša tijekom jednog pljačkanja su ju potpuno razarali.

Na kraju XVII. stoljeća na područje Kašada uselili su se Hrvati. Naseljenici su bili rimokatolici, te s obzirom na njihov ilirski jezik, Šokci. Njihovo useljavanje vršilo se u organiziranom obliku. Donijeli su sa sobom svoje običaje, narodnu umjetnost i kulturu koje su prema pretpostavkama najdulje čuvali kao Hrvati u mađarskoj. U tome veliku ulogu su imali i geografski uvjeti koje su rezultirali izolaciju samog naselja. Sredinom 1800.-ih godina nastanili su se i Nijemci te u zadnjoj trećini XIX. stoljeća uselili su se i Mađari. Regulacija Drave i 1860. godine izgrađeni nasip pridonijelo je isušenje močvara i zbog toga pored uzgoja stoke također je dobio što veći prostor i zemljoradnju. Nije slučajno da je u to doba bilo vrlo važno uzgoj ovca, jer vuna je bila vrlo važna sirovina za proizvodnju Hrvatskih odjeća. Vrtlarstvo je također dobio značajnu ulogu. Kašad kasnije je pripadao vladavini Darde koje je naslijedio kao imanje Schaumburg Lippe György. Na popisu stanovništva pored srpskih stanovnika mogli smo pronaći i mađarske, hrvatske i njemačke kmetove.

Godine 1930. u općini živjelo je 122 Mađara, 41 Nijemaca i 406 Šokaca, dok na tzv. periferiji „sallašima” (vrlo često korišteni pojam na tom području) 10 Mađara i 10 Hrvata i 7 Nijemaca je živjelo. 1970. godine zajedno s periferijalnim dijelovima 128 Mađara, 58 Nijemaca i 377 Hrvata je stanovalo na tom području. Jedan od njegovog najvećeg periferijalnog dijela je bio Zálogos-puszta ili major koji je srušen 1976. godine. Na tom području tijekom dugih stoljeća u miru su živjeli Mađari, Nijemci i Šokci, čak i Srbi. Godine 1930, na spomenutoj pustari registrirano je 77 Mađara, 9 Nijemca i 4 Šokaca. Tijekom 1970. godine samo 81 stanovnika je živjelo u periferijalnoj pustinji.

Na osnovi popisa stanovništva iz 2001. godine 23,9% stanovništva se izjasnio Hrvatom. Etnička raspodijeljenost stanovništva na osnovi popisa iz 2001 godine: Mađari 62,3%, Romi 1.1%, Hrvati 33,7%, te 3,4% nije odgovorio.

Znamenitosti naselja

Šokačka tradicionalna kuća

 Selo 1984 godine kupilo je jednu kuću s dodatnom infrastrukturom i preoblikovala ju je u tradicionalnu kuću. Preoblikovana kuća je sagrađena na početku XIX. stoljeća. Kuća s vrlo niskom unutrašnjem visinom od oko dva metra, sastoji se od šest prostorija koja je raspodijeljena na gospodarske prostorije i na sobe za stanovanje. Dio zidova sastoji se od zbijenih zemljanih zidova, a djelomično od ćerpiča. Okomito na prednjem dijelu prema ulici slamnata zgrada s sijemenjakom, prednje pročelje okrenuta je prema zapadu. Na južnoj strani nalazi se ulaz sa strane dvorišta, gdje se nalazi kuhinja sa otvorenim kaminom peći. Nakon ulaska u kuhinju od nje lijevo nalazi se dnevna soba, a desno komora. U dnevnoj sobi nalaze se samo najvažniji namještaji: obojena kutna klupa sa stolom i sa nekoliko stolica, ofarbano, prema narodnim tradicijama s tkaninom pokriveni krevet, iza vrata u kutu škrinja, a iznad nje vješalica od kovanog željeza, kolovrat i u drugom kutu od ćerpiča složeni štednjak. Posebni značaj ima na strani poprječne grede postavljeni prirodi za jelo. Dva mala prozora pružaju prizor na ulicu. U komori su držali rijetko korištene kućne predmete: veća posuđa, kaca, rezalo za kupus, drveni ćup za mast, vrećica, od slame izrađena košarica za kruh i ostale pribore. Kuhinja je bilo mjesto za držanje svakodnevnih kuhinjskih alati od crijepa i ljevenog željeza, te mjesto za pripremu jela. Iza komore s posebnim ulazom sa dvorišta nalazi se mala soba za spavanje. Ova negrijana prostorija je bilo mjesto za spavanje mladih parova sa svojom djecom.

Ako nastavimo svoj put dalje slijedi gospodarski dio: stajama, te ulazom sa dvorišta otvorio depo. Pojaseve su držali u štali, te isto tu su držali klesarski stol, fijaker i drugi poljoprivredni alati. Zbog niske unutrašnje visine kuće nije bilo prikladno za čuvanje žitarica i zrna, zbog toga na dvorištu su oblikovali mjesto za čuvanje žitarica tzv. hambar. Hambar je izrađen od drveta i vanjski dio je ofarban u razno raznim bojama. Isto od drveta je izrađena svinjac, koji je pola metara povišeno od zemlje, tj,. stoji na nogama. Tako nije bilo direktno povezan s mokrom zemljom i duže je mogao ostati u cijelosti. Pored toga jednostavnije je bilo i njegovo čišćenje pošto polivena hrana i životinjski izmet popadao je preko rupa među daskama. Ispred hambara bliže ulici nalazi se bunar sa čakljom. Podzemna voda bila je visoka zato nisu morali bušiti duboki bunar. Hlad je dao jedan dud. Cijela kuća i dvorište je opkoljeno s lijepo izrađenom pletenom ogradom od granja.

Južna točka

Najjužnija točka Mađarske označena je drvenim spomenikom u granici naselja Kašad.

Rimokatolička Crkva

Uz zvonik koji je stariji više od 100 godina sagrađena je i hram između 1974-76. godine na mjesto izgorjele kuće.