Lapandža nalazi se južno od Planine Vilanj, u trokutu omđeo Dunavom i Dravom, prema geografskom području nalazi se u tzv. Drávamelléku. Jedna je od najjužnijih naselja Mađarske, od granice s Republikom Hrvatskom udaljeno je oko 2,5-6 km. Sjeverne strane susjedno naselje je Madžarboj, na zapadu Beremend s istoka i juga Iločka je susjedno naselje. U morfološkom pogledu pripada lesnom području Nyárád-Harkanja.
Ime naselja prvi put u pisanom obliku javlja se 1349. godine u obliku Lappanch. Najvjerojatnije ime dolazi iz mađarskog laponya = nizina, močvarno područje. Lappanch i Gátwége su postojali u srednjem vijeku na ovom području. Ovdje je i kraj Dunavske brane. U doba Turskog Carstva između Lapandže i Madžarboje odvijala se velika bitka. Prvo je pripadao posjedima Darde, zatim obitelji Veterán, te na kraju postao je posjed obitelji Esterházy. Za vrijeme turske vlasti potpun je opustjela. Nakon izgona Turaka komora 1686. godine daruje naselje nasljedniku grof Fridrich Veterani Mallentheim. Tijekom borbi protiv Turaka u potpunosti je uništena, te ponovno obnovljena tek nakon 1749. godine, kada je posjede Darde kupio knez Pavle Esterházy. Zbog toga oko 1760. Nijemci su se uselili, koje su slijedili 1850.-ih godina rimokatolički Mađari. Početak XX. stoljeća, vrijeme ekonomske krize je bio doba procvata naselja, veći dio naselja onda se izgradio odnosno obnovilo. Nakon Drugog svjetskog rata gotovo trećinu stanovništva su odselili. Od tada broj stanovništva postepeno opada, te taj pad još je ubrzao tijekom Rákosieve ere zatvaranje granica, kao i centralizacija naselja tijekom 1970.-ih.
Selo nema željezničku stanicu, najbliža stanica nalazi se u Madžarboju. Lapandža glede vodene mase vrlo je gusta pored nje teče i razdjeljuje se na manje protoke rijeka Karašica. Stanovništvo sela jedva je nešto više od 200 osoba, tipičan je primjer i predstavnik Baranjskih sitnih naselja. Naselje ima samo jednu ulicu koji na sebi donosi karakteristike tipičnih njemačkih kuća. Broj kuća je 74.
Infrastruktura Lapandže je prosječno dobra. Pitku vodu dobiva kroz cjevovodnog sustava, koji je predan 1993. godine. Broj kuća koje je opremljeno kanaliziranim pitkom vodom je 90% kuća. Vodovod je u vlasništvu lokalne samouprave.
Većina stanovništva je rimokatoličke vjeroispovijesti. Na naselju ne funkcionira ni jaslice, ni vrtić a nema ni osnovnu školu. Škola je ukinuta 1975. godine a od onda djeca idu u Madžarbojsku osnovnu školu. Prigode i događaji organiziraju se u domu kulture. U zgradi gradskog vijeća tjedno dva puta radi medicina.
Selo je poznato po Rimokatoličkoj crkvi koja je podignuta 1781. godine u čast Bezgrešnog začeća. U ranobaroknom stilu sagrađena rimokatolička crkva izuzetne je vrijednosti, te uejdno predstavlja i nekadašnji ugled mjesta. Građevina je pod nacionalnom zaštitom. Ckva je posebno značajna pošto lapandžani groblja su uredili unutar dvorišta koja je opkoljena ogradom od cigla. Tako oko crkve možemo vidjeti mnogo starih i lijepih groblja, te groblje i njihova neposredna okolina je posebno zaštićeno kao spomenik kulture.
Na crkvi nisu bile provedene veće obnove tako njegovo stanje postepeno se narušavalo. Kako bi mogli ju sačuvati samouprava 1992 godine obnovila je krov te krov tornja. Međutim zidovi crkve zbog nepovoljnog odvodnjavanja postali su mokri do visine od 3-4 metara. Zgrada je „nosno opterećen” to jest, toranj se odvojio od crkvene lađe, pukotina je više centimetara širok. Stoga očuvanje stanja zgrade postao je neophodno. U groblju pločnici su se propucketali i postalo je opasno za prolaz, dok stara ciglana ograda se nagnula, te vegetacija isto je zastarjela, zato i park morao se obnoviti i proširiti.
Pomoću provedenog razvoja stenje crkve Lapandže moglo se ostvariti profesionalno je obnovljen eksterijer i interijer crkve, također se uspjelo povećati estetska i funkcionalna vrijednost groblja: sađena su nova bilja, na potrebnim mjestima izrezana su drva, obnovljen je ciglani zid i postavljene su klupe za odmaranje. Pored rješenja problema odvodnje vode ciglana ograda obnovljena je na izvorni način.
Zahvaljujući provedenom razvoju vjerska i turistička posjećenost crkve se poboljšala. Jedne strane održavanje bogoslužja, te pokop može se odvijati među puno zahtjevnijim okolnostima, s druge strane očuvanjem spomenika, može dobiti znatnu ulogu u povećanju lokalno turističkih atrakcija.
Toranj rimokatoličke crkve je već odavno stanovište kukuvije drijemavice. Ptice prije renoviranja mirno su postavili tu svoja gnijezda jer kroz pukotine prozora mirno su mogli prolaziti. Međutim tijekom obnove crkve ispostavilo se da to udobno stanje za sove postepeno nestaje. Stanovništvo na čelu s gradonačelnikom misle da je važno zaštiti sove zato prilikom obnove crkvenog tornja kod ugradnje prozora na dva mjesta su ostavili otvor za njih. Tako i u budućnosti kukuvije drijemavice mogu koristiti toranj za svoje vlastite potrebe.
Pored crkve možemo pronaći jako stara groblja, uglavnom s njemačkim imenima, gotskim natpisom.
Posebno mjesto zauzimaju podrumi s prešnicom, koji su već pod lokalnom zaštitom.
Na sredini sela postavljeno s bijelom ogradom zaštićeno spomen drvo simbolizira zajedništvo i poveznicu u Njemačkoj živećih bivših i sadašnjih lapandžanskih stanovnika.
