Najstariji arheološki nalazi Beremnda koji upućuju na nastanjenost su pronađeni iz neolitskog doba. Neki bakreni lonci isto prikazuju na stalnu ljudsku prisutnost na tom području ali pronalaženjem većeg broja arheoloških nalaza, keramičkih pločica pokazuju na to da veća naseljenost na tom području bilo je (pr. Kr. u II. stoljeću) u brončano doba. U jednom pješčanom rudniku Beremenda pronašli su bogato groblje. Krajem 4. stoljeća iz kasnog Rimskog doba je jedan Europsko poznati nalaz: darivana brončana ploča bivšeg namjesnika Valeriusa Dalmatius, koji je živio u ljetnikovcu na granici Beremenda. Arheološki nalazi iz doba velike seobe nisu pronađeni na području Beremnda.

Područje nakon osvajanja domovine, u 10. stoljeću ponovno se nastanjuje te iz tog razdoblja pronađena su dva veća javna groblja u blizini Beremnda. Nakon osvajanja domovine područje naselja postao je posjed Khanskog klana tu činjenicu možemo utvrditi i na osnovi pečata imenjaka Petar Beremendi. Na donjem dijelu pečatu možemo vidjeti simbol Khan klana koji je okrenut pram ulazećem lavu. Prvi pisani dokument o naselju je iz 1281. godine kada Petar Beremendi svoje 7 plužnih zemljišta prodao za 20 dinara rođaku Beli kostáni. Naselje svoj vrhunac doživljavao tijekom 15. stoljeća za vrijeme Korvinovih kada je dobio rang trgovišta sa pravom trgovanja tako je bio bogati ekonomski život tijekom 15. stoljeća.

Za vrijeme turske vladavine njegovi stanovnici bavili su se prvenstveno vinogradarstvom, pored kojeg za prijevoz izvrsnu priliku je pružala rijeka Dunav i Drava. Osmanska vlast do sredine 16. stoljeća u potpunosti je zauzeo područje valpovske dominije a djelomično i šikloško područje zato kralj Ferdinand preuzeo je od Gabora Perényi naselja da tako od imanja nastalog prihoda može osigurati opskrbu Sigeta. Tako Beremend koji je ranije pripadao Pečuškoj gradu predao je sigetskoj vojvodi Mateu Szekcsői. Poreznu desetinu onda su prikupjali od Beremenda u korist tvrđave, tako država je morala čekati više stotinjak godina kako bi se oslobodio od turske vlasti. Preokret je donio bitka kod Aršanja 12. kolovoza 1687. Beremend u toj bici imao je znatnu ulogu jer tu se nalazila linija opskrbe turske vojske. Nakon bitke izvori narednih godina Beremnd opisuju kao pusto nenastanjeno područje. Najvjerojatnije nakon bitke ostali napušteni i ne zakopani ljudski ostaci širili su zarazne bolesti zbog čega i stanovništvo sela je izumrijelo.

Nakon proganjanja Turaka za nagradu je dobio Lajos Veteráni za posjed Beremnd. 1700.-ih godina pod njegovim upravljanjem ponovno započinje obnova stanovništva, djelomično migracijom djelomično organiziranom useljavanjem. Ponovno naseljavanje provodi obitelj Esterházy na osnovi politike Marije Terezije. Tijekom njihovog upravljanja mnogi Njemački hospis obitelji se useljavaju u Beremend, budući da povoljni ugovorni uvjeti jako su bili primamljivi za njih. Zbog vladajuće politike naselja ne samo Nijemci su se nastanili u mađarska sela nego i znatno srpsko stanovništvo. Tijekom tog razdoblja Beremend je postao tronacionalno naselje s tri različite crkve. Njemačko, Srbsko i Mađarsko stanovništvo unutar sela raspodijelio se u tzv. „etničke skupine” ali to nije značilo potpuno odvajanje. Okrugli pečat iz 1738. godine te njegovi osnovni motivi (raonik, coulter, i list od grožđa) pojavljuje sliku pred nama jednog tipičnog seljačkog poljoprivrednog naselja. Iako su imali samo jednu učionicu selo već 1769. godine je imao svoju školu.

Mada u revoluciji i u ratu za nezavisnost 1848-49. godine iz sela sudjelovalo je petnaest muškaraca nije prouzrokovalo veće promijene. Više možemo smatrati životnim promjenama odnosno dobnoj granici kada 1867 godine preoblikovalo ga je najnovija gospodarska politika Austro-Ugarske Monarhije. Beremend je bio u stanju da živi s razvojnim mogućnostima. Razvoj građanstva i industrije mogu zahvaliti Stephan Georg Albrecht Fürst zu Schaumburg-Lippe-u vlasniku Dardskog posjeda. Već 1858. godine započeli su radovi za izradu zaštite od poplava, kao i radovi za kanalizaciju i odvodnjavanje. Kao rezultat toga izgrađen je zaštitni nasip uz rijeku Dravu. Prvi svjetski rat imao je utjecaj na selo. Bosanski vojnici su bili smješteni u selo, pomoću kojih bio je opipljivo muke rata. Nakon završetka Prvog svjetskog rata 68 muškaraca nije se vratio u Beremend svojim domovima. U njihov spomen postavljen je spomenik na glavnom trgu 1930., koje i danas možemo vidjeti. Nakon Trianonskog mirovnog ugovora Beremendu dokument nije predstavljao samo neku vrstu apstrakcije jer maltene preko sela je bila označena granica. Važniji periferialni dijelovi naselja (šume, livade) pripali su drugoj strani granice. 1941. nakon okupacije ponovno je priključeno naselju područje sela: Baranjsko Petrovo Selo, Torjanci i Novi Bezdan.

U životu naselja još jednu graničnu dob je predstavljao 28. studeni 1944. godine – kada u Beremendu pojavili su se ruske trupe. Istočna vrsta socijalnog modela paralelno s nacionalnom modelom provedena je i na lokalnoj razini. 1946. godine dan Duhova u povijesti Beremnda je tužna stanica u izgradnji „nacionalne demokracije” kada veliki dio njemačkog stanovništva naselja utovareni su u vagone. [1]

[1] http://www.beremend.hu/hu/kultura/tortenelem

Znamenitosti Beremenda

Špilja kristala u Beremendu

Špilja je „pronađena” isto tijekom rudarskih djelatnosti slično kao i Aršanjska kristalna špilja samo 10 godina ranije, 1984. godine. Kanale špilje čiji se otvor nalazi 126 m iznad morske razine oblikovale su termalne vode, kojima su dubinski kanali još i dan danas povezani. Najljepši oblici su biseri, argoniti, huntiti te različiti stalaktiti i stalagmiti. U sedimentima na dnu kanala istraživači su pronašli ostatke sisavaca (sabljastog tigra, divlje ovce, antilope) iz pleiostocenskog doba. 700 m dugačka, na više razina, te strogo zaštićena špilja se može posjetiti samo iz stručnih razloga uz dozvolu Nacionalnog parka.[1]

[1] http://funiq.hu/beremend

Rodna kuća Ferenca Mendele

Ferenc Mendele rođen je u Beremendu. Rodnu kuću Ferenca Mendel samouprava je obnovila i otvorila 1996. godine. Ferenc Mendele je bio najveći građevinski inženjer, zaštitnik spomenika u drugoj polovici XX. stoljeća, koji je nositelj nagrade Ybl, te direktor Državne zaštitne spomenika inspekcije. U bivšoj rodnoj kući su otvorili izložbu o njegovom životu koje su uredili bivše kolege s originalnim namještajima.

Kupalište

Prekrasno kupališni kompleks napajan kraškom vodom, koji očekuje svoje goste s 3 bazena (1 sportski, 1 učenički, 1 dječji bazen). Kupalište sa svojom kraškom vodom od 28 °C udobno je u ljetnoj vrućini.

Kapela pomirenja

Kapela nalazi se na onom brdu odakle izbjeglice Domovinskog rata mogli su vidjeti da svoja sela crkve na drugoj strani granice kako razaraju. Kapela pomirenja ujedno je spomenik prisilno deportiranim iz 1946. godine. Na tom vidikovcu različite nacionalnosti i različite vjerske zajednice zajedno su sagradili tu kapelu u znaku mira.

Kovačnica (Kossuth Lajos utca 159)

Na kraju 1800-ih godina je sagrađena kovačnica. Bio je kovačnica Ferenca Molnár. Obnova je trajala 5 godina. Mnogo originalnih alata je falilo koji su morali nabaviti. 2008. biskup Mihály Mayer je posvetio i onda su ju otvorili pred javnošću.

Crkva sv. Mihovila

Prvi pisani spomenici su iz 1333. ali za vrijeme Turske vladavine u cijelosti je porušena. 1719. nanovo je izgrađena na originalnom mjestu. Opraštanje barokno, rokoko i klasicističkom stilu sagrađene crkve održavaju 29. rujna.

Crkva sv. Roka (Predgrađe Beremenda)

Katolički vjerski spomenik na južnoj granici naselja u blizini graničnog prijelaza. Zbog kuge 1739. više ljudi je stradalo iako su u županiji naredili karantenu. Dravski prijelaz i prijelaz kod Karašice čuvala je vojska. Nakon epidemije – u skladu s njihovim zavjetom – podigli su kapelu u čast Svetom Roku. Prema tradiciji vjernici u svojim rukama i na leđima su donosili građevinski materijal.

Ušašće Kristovo Pravoslavna srbska crkva

Beremendska pravoslavna crkva građena je u baroknom stilu 1735. Restaurirana zgrada je pod zaštitom. Glavnu fasadu i toranj u XIX.. stoljeću su ponovno izgradili.

Reformatska Crkva

Današnja spomen crkva podignuta je 1869. u baroknom stilu.

Kip jezikoslovca Adama Dragoljević

1800. godine rodio se u Beremendu srbski učitelj, jezikoslovac koji je na više mjesta učio i stekao znanje latinskog i njemačkog jezika.

Poprsje Luja Barta

Luj Barta rodio se 1878. u Kistapolcu. Bio je pravni student i novinar. Prvu dramu (Seljaci) nakon druge predstave su zabranili zbog aludiranje na podjelu zemljoposjeda 1911. godine. Primio je književno političku ulogu za vrijeme Tanácsköztársasága. Od 1919. bio je u zatvoru zatim živio je u Berlinu i Beču. 1956. godine dobio je Kossuthovu nagradu.

Spomenploča Gyule Obersovszky

Pisac, pjesnik i novinar rodio se 1. siječnja 1927. u Pečuhu.

Szőlőhegy

Povučeni prostori rudnika sjajno je mjesto za jedan izlet.

Spomenik I. Svjetskog rata

Tijekom I. Svjetskog rata poginulo je 68 beremendskih vojnika. U spomen herojima posadili su stabla, zatim 1930. godine podigli su i jedan spomenik nalik na mač.